Objavljeno na portalu N1INFO.COM
Trogodišnji dječak Kan iz Sarajeva po mnogo čemu se izdvaja od druge djece, a najviše po svojoj umiljatosti i prije svega, talentovanosti. Njegova mama Melina Muhić u razgovoru za Anadoliju naglašava kako je od rođenja, kao krupna beba od preko pet kilograma, Kan bio jedinstven.
Jedinstven je i svijet koji promatra svojim dječijim očima u svijetu autizma.
Prisjećajući se Kanovog rođenja 30. augusta 2012. godine, njegova mama napominje kako je kao prvo dijete u porodici dočekan sa velikim oduševljenjem koje traje i danas budući da on kao autistično dijete iznova iznenađuje svojim vještinama. Kan je poput svakog djeteta izgovarao pojedine riječi koje su imali značenje, a ta praksa je, kako tvrdi njegova majka, prestala kada je primio vakcinu.
Autizam nije bolest
“Mi smo nešto više od godinu dana kada je Kan primio vakcinu, primijetili da on rapidno zaostaje u razvoju u odnosu na svoje vršnjake”, naglašava Kanova mama dodajući kako je njen sin u tom periodu počeo koristiti riječi koje nisu bile razumljive.
Iako nikada nije dobila potvrđenu dijagnozu za autizam, Melina dodaje kako se nakon procesa kroz koji svaki roditelj sa posebnim djetetom mora proći, odlučila izboriti.
Prvenstveno je, kako kaže, odlučila suočiti se sa činjenicom kako autizam nije bolest već poremećaj koji može trajati i tokom cijelog života.
“Imate određene faze u prihvatanju, odbijanje je faza jer svi želimo da imamo dijete bez mana, dijete koje će biti savršen fudbaler ili muzičar. Imate fazu tugovanja i na kraju faza prihvatanja svega toga i to je prema mom mišljenju, faza naprijed”, zaključuje Melina ističući kako isprva nije bilo lako prihvatiti da se porodica susreće sa jednim članom kojem je potreban poseban tretman i dodaje:
“To su neki prvi znaci, ovo govorim zbog roditelja koji su u nedoumici. Postoje slučajevi kada roditelji negiraju problem što je sasvim normalno. Ali apelujem na njih da se što prije hvate ukoštac sa problemom”, napominje Muhić.
Situacija u kojoj je Kanu bio ugrožen život, kako kaže njegova majka, bio je presudan u odluci da Kan započne edukaciju sa ljudima koji su obučeni za rad sa djecom sa poremećajem u razvoju.
“Kan je bio nesvjestan opasnosti, otrgnuo mi se iz naručja i krenuo je pod automobil. Ja sam ga dozivala, ali on nije reagovao i to je bio jako stresan trenutak, tj, moj okidač da Kana uključim u program”, kazala je Melina.
