ŠTA JE ABA?
ŠTA JE EDUS?
Glavni ciljevi i strategije za ostvarenje tih ciljeva prema Statutu
1. Kvalitativno unapređenje sistema podrške djeci sa i bez poteškoća u razvoju Asistencija u edukaciji stručnjaka, studenata i roditelja za korištenje naučno dokazanih metoda rada s djecom, iniciranje i razvoj sistema rane detekcije, dijagnoze i intervencije za djecu sa smetnjama i poremećajima u razvoju, kao i unapređenje nauke i visokoškolskog obrazovnog sistema; 2. Strukturno unapređenje sistema podrške djeci sa i bez poteškoća u razvoju Bolje uvezivanje obrazovnog, zdravstvenog i sektora socijalne zaštite u svrhu boljeg prilagođavanja potrebama djece sa i bez poteškoća u razvoju i njihovih porodica i saradnja sa vladinim, nevladinim i profitnim sektorom u oblastima zajedničkog interesa; 3. Podizanje svijesti javnosti Podizanje svijesti javnosti o potrebi za sveobuhvatnim pristupom u podršci i obrazovanju djece sa ciljem zadovoljenja njihovih individualnih potreba, kao i podizanje nivoa informisanosti šire javnosti o razvojnim poremećajima i postojećim sistemima podrške.
ŠTA CABAS® PODRAZUMIJEVA?
- Nastavni planovi, nastava i materijali određeni su individualnim nivoima funkcionisanja svakog učenika.
- Sva ponašanja (usvajanje novog znanja, neprikladna ponašanja, razvoj govora, socijaizacija, itd.) se direktno promatraju i kontinuirano i precizno mjere.
- Prikupljeni podaci su uvijek prezentirani numerički (npr. koliko minuta se dijete samostalno igra, koliko sekundi može obratiti pažnju na lekciju, koliko riječi koristi u rečenici, koliko je puta sa uspjehom koristila/o toalet, koliko slova zna, itd.)
- Konstantno prikupljanje podataka za rezultat ima jasne indikatore kao što su: brzina kojom dijete usvaja nove društveno-socijalne i akademske vještine, kvalitet instrukcije i individualnog plana rada itd., na osnovu kojih se donose odluke o daljem nastavku i sekvenci rada.
- Direktne opservacije/promatranja se odvijaju u prirodnim i simuliranim sredinama/okolnostima. Gradivo ili vještina koju dijete samostalno i spontano zna koristiti u svim novonastalim situacijama se smatra savladanim i označava da je vrijeme za naredni cilj, tj. za nadogradnju i izlaganje novim vještinama.
- Grafičke prezentacije učenikovog svakodnevnog rada i napretka se koriste za edukacijske odluke (da li nastaviti sa planom rada, sa metodom rada, da li je savladan kratkoročni ili dugoročni cilj, da li postoji problem u savladavanju, predavanju, prezentaciji materijala, da li je potrebna naučna intervencija, itd.)
- Edukatori (pedagozi, defektolozi, logopedi, nastavnici, psiholozi) moraju koristiti naučno dokazane taktike, edukativne intervencije, principe i metode rada sa djecom da pospješe rad svakog učenika i omoguće napredovanje svakog učenika prema njegovim/njenim kognitivno-razvojnim mogućnostima. (Npr., učenici koji nisu razvili vokalnu komunikaciju prirodnim putem, primjenom naučno dokazanih metoda treba da nauče alternativne komunikacijske vještine).
- Obavezna je i edukacija roditelja, kroz predavanja, praktične vježbe te individualne sastanke u kojima se detaljno informišu o razvoju svog djeteta i upućuju na to kako da metodu primjenjuju kod kuće.
- Rad u učionicama je zasnovan na pozitivnom pristupu, izbjegava se bilo koji vid kažnjavanja i negativnosti.
ŠTA SU RAZVOJNI POREMEĆAJI?
- Poteškoće u učenju (disleksija, diskalkulija, disgrafija koje se mogu manifestovati zaostatkom razvoja repertoara čitanja, pisanja i matematičkih operacija i uopšte usvajanja gradiva i napredovanja u školi)
- Govorno-jezičke poteškoće (zaostatak razvoja govora, Aspergerov sindrom, apraxia, disfazija, mucanje)
- Intelektualne poteškoće/Umanjene kognitivne sposobnosti (mentalna retardacija)
- Emocionalne poteškoće/problemi u ponašanju
• Poteškoće sa nižom incidencom (učestalošću):
- Fizičke poteškoće (Tjelesna oštećenja)/Zdravstvene poteškoće (epilepsije, teška hronična oboljenja, metabolički poremećaji)
- Oštećenja sluha
- Oštećenja vida
- Teška/višestruka oštećenja/poteškoće
- Autistični spektar (1% svjetske populacije)
KOJI SU RANI ZNACI RAZVOJNOG POREMEĆAJA/ODSTUPANJA?
- Beba ne počinje da “brblja” (bababa, tatata, mamamama)
- Ne progovori ni jednu riječ sa 16 mjeseci
- Ne kombinuje 2 riječi sa 2 godine
- Ne pokazuje prstom šta želi
- Ne odaziva se i ne okreće se prema glasovima
- Gubi ili ne razvija govor i socijalizaciju
- Ne pokazuje interes za istraživanje okoline
- Ne interesuju ga/je druga djeca
- Ne može zadržati pažnju na zadatim aktivnostima
- Loš ili nepostojeći kontakt očima
- Ne zna se igrati s igračkama
- Ne zna svrhu svakodnevnih predmeta (npr.: češalj-češljanje, telefon-prinosi uhu, čaša-pretvara se da pije, itd.)
- Opsesivno reda igračke ili druge predmete iz okoline
- Ne prati jednostavne vokalne komande (npr..”dođi”, “daj”, “donesi”, “izvadi”, “otvori”)
- Nekad vam se čini da dijete “ne čuje”
- Ne reaguje/ne odaziva se na svoje ime
- Čudna repeticija određenih ponašanja, neobično korištenje tijela (lepršanje rukama, hodanje na prstima, zagledanje ruku, igranje prstićima, pokrivanje ušiju, stavljanje prstiju u uši, itd.)
- Opsesija određenim radnjama ili predmetima (opsesija vodom, svjetlima, svjetlucavim predmetima, vrtenjem poklopaca, itd.)
- Insistiranje na rutinama i redoslijedu određenih radnji, događaja
- Opsesivno vrti točkove ili predmete, veliko interesovanje za ventilatore i sve “vrteće” predmete
ŠTA JE PERVAZIVNI RAZVOJNI POREMEĆAJ?
ŠTA JE AUTIZAM/POREMEĆAJ AUTISTIČNOG SPEKTRA?
- 3.a. Kompulzivno ponašanje (slaganje i redanje predmeta, uvijek po određenom redu, te grupisanje, prikupljanje i sortiranje predmeta, promatranje/pregledanje/dodirivanje predmeta na specifičan način)
- 3.b. Ritualno ponašanje (izvođenje dnevnih aktivnosti uvijek istim redom, insistiranje na predodređenim rutinama u kući i u aktivnostima, potreba za izvođenjem “rituala”/ponašanja u predodređenom redoslijedu)
- 3.c. Autoagresija (udaranje glave rukom, udaranje glavom o zid i pod, grebanje vlastitog tijela, čupanje kose, griženje prstiju i ruke,…)
- 3.d. Eholalija (vokalno ponavljanje riječi, fraza, rečenica, cijelih reklama i odlomaka iz filmova, razgovora, pjevušenje, mumljanje, ispuštanje jednog identičnog zvuka)
- 3.e. Nefunkcionalno ponavljajuće ponašanje (vrćenje u krug, ljuljanje, vrćenje nekog objekta pred očima, vrćenje špage ili pertle, mahanje/lepršanje rukama pred očima, vrćenje točkova, itd.)
SA KOLIKO GODINA SE MOŽE DIJAGNOSTICIRATI AUTIZAM?
ŠTA JE RANA INTERVENCIJA?
ZAŠTO JE BITNA RANA INTERVENCIJA?
KOJI RAZVOJNI POREMEĆAJI U RANOJ DOBI IMAJU SLIČNE SIMPTOME KAO AUTIZAM?
- Poteškoće u učenju - Dijete ne usvaja gradivo istom brzinom kao vršnjaci, počinje da se zatvara u sebe, izbjegava rad sa drugom djecom i komunikaciju jer se stidi ili ne razumije šta se radi i traži od njega/nje, postaje agresivno ili autoagresivno.
- Oštećenje sluha – Dijete ne razvija govor ni komunikaciju, a zatim ni socijalizaciju jer ne čuje dobro, te ne može da razumije niti da imitira govor drugih. Dijete takođe ne može da reaguje na svoje ime i razumije vokalne zahtjeve oko sebe.
- Govorno-jezički poremećaji – Dijete ne razvija verbalnu komunikaciju ni socijalizaciju, jer ne može da prati svoje vršnjake, te je svaki vid usvajanja znanja usporen.
- ADHD-poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje - Djeca imaju jako selektivnu pažnju, pa se čini da ne razumiju šta im se kaže, ili da ne reaguju na vokalne komande, jako su impulsivni i ne mogu da zadrže pažnju dovoljno dugo tokom instrukcije ili neke aktivnosti te se često čini da zaostaju u razvoju.
- Umanjene kognitivne sposobnosti (mentalna retardacija) - Dijete se razvija s velikim zaostacima u svim razvojnim oblastima, te kasni i razvoj govora, razumijevanja dešavanja i okoline, a razvijaju se i autostimulativna ponašanja, stereotipije.
- Fragile X Syndrome - Ovo je najučestaliji nasljedni genetski poremećaj umanjenih kognitivnih sposobnosti (mentalne retardacije) i razvojnih poremećaja. Djeca imaju probema s učenjem i prikladnim ponašanjima, s razvojem govora i socijalizacijom.
- Rett’s sindrom - Dijete razvija stereotipična ponašanja, ima nerazvijen govor, izostaje socijalizacija, ali je vidna i konstatna regresija i gubljenje fine, a zatim i krupne motorike koji ne postoje kod ASD poremećaja.
- Dječiji dezintegrativni poremećaj ili Hellerov sindrom – Djeca imaju tipičan razvoj do 3. godine, a zatim dolazi do drastične regresije i gubljenja svih kognitivnih i komunikacijskih vještina, te se pojavljuju stereotipična ponašanja. Gubi se svaki vid receptivne, ekspresivne i gestikulacione komunikacije.
- Landau-Kleffner sindrom - veoma sličan Hellerovom sindromu, gdje dijete počne sa tipičnim razvojem govora, nakon čega dolazi do gubitka ekspresivnih i receptivnih funkcija komunikacije (razumijevanje i korištenje govora) i do razvoja epileptičnih napada. Pojavljuje se obično između 3. i 7. godine života, i 75% djece nepovratno razviju receptivno/ekspresivni poremećaj govora.
- Reactive Attachment Disorder (Reaktivni poremećaj vezivanja) - Rezultat je težeg oblika psihosocijalne uskraćenosti i ima velike sličnosti sa autizmom jer djeca imaju vidan zaostatak razvoja govora, netipičnu socijalnu komunikaciju i stereotipična ponašanja. Poslije adekvatne intervencije i društveno-govorne stimulacije, djeca mogu razviti prikladna ponašanja.
KAKO ZAKAZATI OPSERVACIJU/KONSULTACIJU SA STRUČNIM KADROM EDUS-a?
RANA INTERVENCIJA TUTORING PROGRAM
Kemala Kapetanovića broj 43, 71000 Sarajevo, BiH
Tel: +387 33 654 990 Mob: +387 62 696 235